Zaštita životne sredine u poslednjim decenijama predstavlja imperativ za čovečanstvo i to ne samo zbog očuvanja našeg životnog staništa, već i zbog očuvanja i obnavljanja prirodnih resursa, od čije eksploatacije zavisi dobar deo svetske privrede.

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) bavi se problemom zaštite životne sredine, još od devedesetih godina prošlog veka, a kao rezultat njenog rada nastao je standard ISO 14001, koji definiše zahteve za upravljanje zaštitom životne sredine. Ovaj standard pretrpeo je nekoliko revizija od kojih je poslednja bila 2004. godine. Metodologija na kojoj počiva standard ISO 14001 je dobro poznati PDCA model (Plan-Do-Chek-Act), koji omogućava organizaciji da uspostavi politiku zaštite životne sredine, ciljeve i procese kojima ostvaruje privrženost politici, kao i da preduzme mere, kada je potrebno da unapredi svoj učinak i prikaže usaglašenost sistema za zahtevima ovog standarda.

Suština ovog standarda se sastoji u promociji zaštite životne sredine i prevenciji zagađivanja, koji bi bili u ravnoteži sa društveno-ekonomskim potrebama. Primenjuje se na one aspekte životne sredine, koje organizacija može da kontroliše i na koje može da utiče. Koji nivo primene će biti ostvaren, zavisi od vrste delatnosti organizacije, zakonskih zahteva, proizvoda i usluga koje pruža, lokacije, uslova u kojima radi i drugih specifičnih faktora.

Razlozi koji dovode do izražene potrebe za uvođenjem ovog standarda su:

  • neprestano zagađivanje životne sredine,
  • strah od potpunog iscrpljenja prirodnih resursa,
  • zakoni EU,
  • povećana zainteresovanost javnog mnjenja za očuvanjem životne sredine,
  • nedostatak organizovanog i sistematskog praćenja posledica zagađenja,
  • posebni uslovi rada u ugroženim oblastima.

Zbog velikog zanemarivanja životne sredine, u pojedinim gradovima i regijama je došlo do enormnih problema i nanošenja nepopravljive štete vodenim tokovima, vazduhu i zemljištu, a u pojedinim slučajevima direktno je ugroženo i zdravlje ljudi. Ova situacija, navela je celokupno čovečanstvo na razmišljanje o tome kakvu planetu ostavljamo našim pokolenjima i pokrenula je akcije velikog broja organizacija koje se zalažu za zaštitu životne sredine. Međutim, sve ovo nije ni približno dovoljno, ukoliko se u njenu zaštitu ne uključe svi oni koji svojim aktivnostima direktno utiču na životnu sredinu, a cilj standarda ISO 14001 je upravo to – uključiti sve organizacije i njene zaposlene u borbu za očuvanje životne sredine u granicama u kojima je to izvodljivo.

Ovaj standard ne zahteva samo fizičko „ozelenjavanje“ organizacija, niti se radi o zamenjivanju mašina, proizvoda ili procesa koje mogu imati ili imaju negativan učinak na životnu sredinu, već se radi o postepenom smanjenju zagađenja zasnovanog na dužoj vremenskoj osnovi.

Aspekti na kojima se temelji su:

  • Svest o uticajima na životnu sredinu,
  • Prihvatanje odgovornosti za te uticaje,
  • Smanjenje štetnih uticaja i
  • Dodeljivanje odgovornosti članovima društvene zajednice za uticaje na životnu sredinu.

Standard ISO 14001 nije zakonski uslovljen i njegova primena je dobrovoljna. Razvijen je na konceptu održivog razvoja, kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnjosti, s tim da se pri tom ne ugrožava opstanak budućih generacija i zadovoljenje njihovih potreba. Mogu ga primenjivati organizacije svih delatnosti, lako se integriše sa standardom ISO 9001 i namenjen je sertifikaciji. Organizacije koje ga primenjuju, imaju eksterne provere od strane sertifikacionih tela, koja im, kao dokaz usaglašenosti izdaju sertifikate.